oi! splutter
21.05.2006., nedjelja
PANKRTI (najbolji punk bend)
|
Pankrti su osnovani 1977. u Kodeljevu, mjestu kraj Ljubljane, a priča je tekla ovako. Grega Tomc i Pero Lovšin, kolege s fakulteta (Grega je bio student sociologije, a Pero novinarstva) dijelili su osim fakultetskih briga i zajedničku strast prema rocku. Nakon što su 1977. u časopisu "Time" pročitali članak o punku, odlučili su pokušati nešto slično. Dok je Grega otišao u Englesku ne bi li o punku saznao iz prve ruke (i donio ploče), Pero je za to vrijeme okupio band u susjedstvu. Prvu postavu sadržavali su: Pero na vokalu, Jure na basu, Mitja na gitari, Bogo na bubnjevima, koje je kasnije zamijenio za gitaru, a njega je na bubnjevima zamijenio Slavc. Nedugo zatim, Pankrti su održali i svoj prvi koncert (za koji su po vlastitom priznanju, mislili da će im biti i jedini) u gimnaziji na Mostama, gdje su svirali uglavnom slovenske prepjeve Sex Pistolsa, Clasha, Dead Boysa i New York Dollsa uz nekoliko vlastitih stvari. Nakon te svirke, koncerti u toj srednjoj školi bili su zabranjeni slijedećih deset godina (koliko će ironijom sudbine, otprilike i potrajati Pankrti), no Pankrti su već ostavili neizbrisiv trag, a stvari su se kretale priličnom brzinom, uz pomoć Radio Studenta održali su svoj slijedeći koncert. Svoj četvrti koncert održali su u Zagrebu u jesen 1977. na otvorenju izložbe Mirka Ilića u SC-u. Taj legendarni koncert zapanjio je publiku, koja nikad prije nije vidjela štogod slično, osvojili su ih svojom brzinom i žestinom nastupa. Taj koncert označio je svojevrsnu prekretnicu u jugoslavenskom rocku osamdesetih, i smatra se početkom novog vala. Uz pomoć Igora Vidmara, koji će postati važna karika čitave slovenske rock scene, izdali su svoj prvi singl - "Lublana je bulana / Lepi in prazni" (snimljen u talijanskoj Gorici), koji je postigao priličan uspjeh kako u Jugoslaviji, tako i izvan nje (Pankrti su dobili dobre kritike u NME-u i Melody Makeru, čak ih je i poznati John Peel vrtio u svojoj emisiji, a puno godina kasnije im je prilikom jednog susreta Jello Biafra iz Dead Kennedysa kako je i on kupio jedan primjerak). Nakon brojnih nastupa i nekih promjena postave (Basist Jure odlazi, mijenja ga Bore, a Bogu na gitari mijenja iskusni Dule, bivši član poznatih Buldožera)1980. Pankrti izdaju i prvu ploču - "Dolgcajt" (Dosada),snimljenu u ljubljanskom studiju "Akademik", koju kritičari proglašavaju pločom godine, i koja je postala jednom od ključnih ploča ne samo slovenskog, već i jugoslavenskog rocka. Sadržavala je klasike "Lepi in prazni", "Jest sem na liniji" i "Računite z nami". Premda su ostvarili priličan uspjeh s prvom pločom, kao punk band prilično provokativnih tekstova, posebno uzmemo li u obzir da su egzistirali u jednom obliku totalitarnog režima, nailazili su na brojne zapreke i podmetanja u svom radu, od policijskog uhođenja, do zabrana na radiju. Takav tretman nije pokolebao Pankrte, pa 1982. u studiju Tivoli snimaju svoj drugi album - "Državni ljubimci". U međuvremenu u bend se vratio Bogo, koji je na gitari zamijenio Mitju. Premda je od slovenskih kritičara ovaj album dočekan "na nož", najpoznatiji jugoslavenski muzički časopis za mlade, "Džuboks", proglasio je "Državne ljubimce" za ploču godine, a sadržavao je klasike kao što su "Za železno zaveso" i "Živ spomenik neumnosti". Dvije godine kasnije, 1984., Pankrti se vraćaju u studio "Akademik" i snimaju svoj treću, po većini kritičara najbolju ploču - "Rdeči album" (Crveni album). Taj najmračniji album Pankrta predstavio je band u naponu kreativne snage i zrelosti, a najviše je ostao zapamćen po pjesmi "Bandiera rossa" (Crvena zastava), ali i stvarima poput "Gora" i "Udarnik sile". "Rdeči album" ostao je najprodavaniji album Pankrta. Godinu kasnije, 1985. izlazi četvrta ploča, "Pesmi sprave", koju je (posredovanjem Igora Vidmara) producirao gitarist Angelic Upstartsa - Brian Hayes. Što se tiče kadrovskih promjena, Dule odlazi iz benda, a mijenja ga Marc. Peti i posljednji studijski album "Sexpok", snimljen je 1987. u studiju Smolec u Zagrebu. Njime je obilježeno 10 godina djelovanja Pankrta koji su na malom prostoru Jugoslavije postigli sve što je bilo moguće, a za proboj vani nisu imali prevelikog motiva, tako da ta godina označava i kraj djelovanja Pankrta, kako je rekao Pero Lovšin na pitanje zašto: "Previše muzike za premalo novca". Posljednji koncert pod nazivom "Zadnji pogo" održali su 10.12.1987. u Hali Tivoli. Pero Lovšin krajem osamdesetih i tijekom devedesetih zajedno sa Dušanom Zibernom i Slavcom Colnaričem djeluje u grupi "Sokoli" do 1993., a poslije njih sa pratećim bendovima "Križarji", "Vitezi" i na kraju "Španski borci". Gregor Tomc, uz Lovšina tekstopisac Pankrta, nakon raspada grupe osniva i piše tekstove za hard rock band "Bombe (1988-1990). U međuvremenu doktorirao je sociologiju, napisao nekoliko knjigai danas predaje na Fakultetu u Ljubljani. |
- 17:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.05.2006., utorak
KUD IDIJOTI ("živuče" legende)
|
Legenda kaže: "O približnom nastanku grupe "KUD IDIJOTI" govori se svašta, ali najtočnija je ona priča kada je Broj Jedan došao kod Saleta i rekao mu: "Slušaj sinko, ja sam odveć star za te stvari, ali ako hoćeš moj savjet, nemoj ni slučajno uzet Frica za basista...". Ipak, Sale Veruda, gitarista i osnivač Kud Idijota se nije obazirao na savjet starog prdonje i dolaskom basiste Frica u grupu 1985. formirana je konačna postava koju su još činili pjevač Tusta i bubnjar Ptica. I tako počinje priča o čuvenom bendu čiji slogan glasi "Kud Idijoti prođu tu trava ne raste". Inače, Idijoti su nastali 2. veljače 1981. a prvu postavu su činili klinci koji su se ložili na Ramonese: Sale Veruda, Davor Zgrabljić (današnji basist), Egidio Rocco i Marino Piuko. Daleko od medija i pod pritiskom institucije kao što je Atomsko sklonište željeli su da izguraju nešto svoje, sasvim drugačije. Svirali su u malim prostorima, nije im se ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačno je susret njih četvorice označio pravi start. Tusta je te '85. već imao skoro trideset godina i nikakvo scensko i pjevačko iskustvo prije toga. Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se, dobio kćerkicu i zaposlio u "Uljaniku" (tvornica u kojoj se prave brodovi) u administraciji , ali je i dalje nosio kožnu jaknu, dugu kosu i motao se po rockerskim mjestima. I njegovao želju da zapjeva. Tako su KUD Idijoti njegov prvi i kako se čini, posljednji bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavili zbog Ijubavi a ne samo zbog para. Ptica je radio kao električar u ,,Uljaniku" (uvodio je struju u brodove), Sale se bavio stolarskim poslovima (uvodio je drvenariju u brodove) a Fric je bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su imali i prostorije za vježbanje. lako su već godinama, u medijskom smislu, tapkali u mjestu Sale Veruda nikako nije gubio energiju i sa pravom upornošću čovjeka koji je uvjeren u ono što radi, gurao je dalje. Uz njih su u to vrijeme u Puli djelovale grupe Visoki napon, Gola jaja, Messerschmitt, The Spoons a jedini koji su postigli kakvu-takvu afirmaciju bili su Problemi. Ovaj, također punk orijentiran band je radio početkom osamdesetih godina i jedini zvučni zapis su ostavili na kompilaciji ,,Novi punk val" na kojoj su se našle njihove pjesme "Grad izobilja" i "Sranje". I dok su se stariji muzičari u Puli obično okupljali po kafićima, omiljeno mjesto pankerske ekipe bio je i ostao klub ,,Uljanik" u kome se redovno sviralo. Dolazili su bendovi sa strane a mjesto predgrupe je bilo rezervirano za domaće bandove. Redovnim svirkama KUD Idijoti su stekli reputaciju u Puli i okolici a bolje informirani klinci po čitavoj Jugoslaviji su polako počeli da se lože na njih. Za razliku od diskografskih kuća koje nisu pokazivale nikakvo zanimanje za punkere iz Pule, promućurni i vični efektnim poslovnim potezima, KUD Idijoti odlučuju da preuzmu stvari u svoje ruke. U suradnji sa Borisom Furlanom iz Kopra koji je osnovao izdavačku kuću ,Slovenija", 1986. objavljuju kasetu ,,Legendarni u živo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je nosila njihove udarne koncertne treske, među kojima i obradu čuvene talijanske revolucionarne pjesme ,Bandiera Rossa" koju su u to vrijeme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući toj kaseti, Idijoti su pozvani na Omladinski festival u Subotici '87. na kome su se te godine okupili i novi bandovi kao Mizar, Grad, Indust Bag i Tužne uši. Budući da su nastupi bili snimani, žive verzije njihovih pjesama ,,Za tebe" i ,,Disco is not dead" su se našle na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen pod nazivom "Najbolji uživo". KUD Idijotima je ta pobjeda puno značila. izmoreni već dugim tapkanjem u mjestu, dobili su dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobjeda ih je spasila od raspada. Najednom su krenuli pozivi za svirke i mnogo širi krug publike se primio na njih. Zahvaljujući dobro organiziranim underground kanalima za njih se saznalo u Evropi tako da su počeli da sviraju po manjim klubovima u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Godine '87. predstavljali su Jugoslaviju na festivalu mediteranskih zemalja na jugu Italije u mjestu Reggio Calabria. Dok su svirali pjesmu "Bandiera Rossa" isprovocirani karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup, najvjerojatnije zbog refrena ,,Živio komunizam i sloboda". Grupi je to donijelo pravi publicitet, pa su se čak našli u vanjsko-političkoj rubrici dnevne ,Politike". Njihov koncert u Švicarskoj prekidaju bijesne feministkinje zato što je Sale na gitari imao naljepnicu gole žene, pa su mu sprejem pošpricale gitaru i pokrile golotinju. U to vrijeme izdaju seriju svojih singlova, Bolje izdati ploču nego prijatelja", ,,Budimo solidarni s bogatima" i ,,Hoćemo cenzuru" u zamjenu za debi album koji i dalje nitko ne želi da im objavi. U proljeće '88. kao prethodni pobjednici ponovo sviraju na Subotičkom festivalu. Zahvaljujući redovnim svirkama po Njemačkoj povezuju se sa čovjekom koji je vlasnik male izdavačke kuće Incognito Records i on im objavljuje LP ,,Bolivia r'n'r" na kojem su se našle pjesme sa singlova i stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve diskografske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa Ljubljanskim .Helidonom" i to najviše zahvaljujući uredniku Borisu Beleu, pjevaču grupe Buldožer. Prvi pravi LP ,Mi smo ovdje samo zbog para" objavljuju 1990. i na njemu su odlične pjesme ,,Minijatura", "Neću da radim za dolare", ,,Kako to može" i verzija pjesme ,Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta. Popularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk klinaca u cijeloj zemlji. I u trenutku kada je grupa doživljavala pravu popularnost došlo je do raspada Jugoslavije, LP "Glupost je neuništiva" poslije dosta otezanja izlazi ljeta '92. godine i predstavlja najbolji album u njihovoj dotadašnjoj karijeri. Zreliji i direktniji nude pjesme "To nije mjesto za nas", ,,Pjesma o ribaru, Marinu, Mari i moru", ..Delamo škifo", "Bepo, vrati se". Ali to je ujedno najgore vrijeme za svirke i objavljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su zamrznuli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom. Prazan prostor su popunjavali tako što su Sale, Ptica i Fric nastupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan materijal. CD "Tako je govorio Zaratusta" je ujedno njihov prvi CD u karijeri i na njemu su napravili inventuru prvih godina rada jer su u to vrijeme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa daljnjim aktivnostima. Na ploči su se našle pjesme koje je Sale Veruda komponirao u periodu od '81. do '85. Od 18 pjesama, snimili su 7 starih koje ranije nisu objavili, 7 pjesama su ranije već snimili u različitim verzijama, dvije su sasvim nove: ,Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci Blašković) i ,Kad bi naše MC, CD, LR..". Dvije pjesme su obrade starih pulskih punk grupa Gola jaja i Visoki napon. U pjesmi "Io sono...dittatore" (Ja sam diktator) usemplirali su glas glumca Ljube Tadića sa ploče ,,0dbrana Sokratova i smrt". Stara obrada ,O bella ciao" je dobila podnaslov "Šta hoće ti antifašisti" a snimili su je uz malu harmoniku koja se svojevremeno koristila u partizanskim pjesmama, Povodom te ploče su opet svirali po dijelu evropskih zemalja, rujna '94. nastupali su na festivalu "Euro Woodstock" u Budimpešti a 10. listopada u Ljubljani im se ostvarila davna želja, svirali su kao predgrupa grupi Ramones. U to vrijeme ostvarili su suradnju sa legendom Francijem Blaškovićem kome su svirali na CD-u "Istra ti materina". Ploča je predstavljala zgodnu mješavinu različitih senzibiliteta i povodom nje, uz puhačku sekciju su odsvirali deset koncerata po lokalnim istarskim oštarijama. Tokom ratnih godina stekli su status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio da i dalje svira sada nepodobne ,,Bandiera Rossa" i ,O bella ciao" držeći se, pored marke i dolara, svoje jasne devize ,,Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće ništa shvatiti". - Tekst je napisao Petar Janjatović i objavljen je u "SUPER-TIN" br. 40, lipanj 1997 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Sljedeći CD ,,Megapunk" im donosi udarnu "Fuck The System", prijeteću ,,Božina", gorke "Ima li (ovdje) života prije smrti", "Red i palice", ,,Blago budalama", ,,Sjaj". U skladu sa svojom ogorčenom borbom protiv pirata, odlučuju da više ne objavljuju normalne ploče, već samo singlove, računajući da će diskografski lopovi, bar tako morati da se pomuče oko sklapanja novih izdanja. Prvi singl u tom nizu, "Fuck" objavili su za vlastitu firmu Veruda singles a onda je došao primamljiv ugovor sa firmom .Dancing Bear', zato odustaju od te ideje i snimaju novi album Cijena ponosa. Nakon tog albuma slijedi i koncertni Gratis hits live! ( 1999. ). 05. 11.1999. band napuštaju Dr. Fric i Ptica , a dolaze Davor Zgrabljić -Bucolini ( bas ) i Kristijan Bijažić - Picek ( bubnjevi ) . 2001. IDIJOTI izdaju CD Remek Djelo koji je u ograničenom tiražu ( 100 kopija ) izdan i na vinilu. |
- 17:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #
29.04.2006., subota
OvA GrUpA sE ZoVe PEKINŠKA PATKA.......
|
Pekinška patka, najvažniji a vjerojatno i najbolji punk bend sa prostoradanašnje Srbije i Crne Gore, osnovan je 1978. u Novom Sadu. Idejni vođa Pekinške patke, bio je Nebojša Čonkić - Čonta, u to vrijeme zaposlen kao profesor u jednoj novosadskoj srednjoj školi, što je (uz vrstu muzike koju su svirali) za tadašnje vlastodršce bio popriličan šok.Uz njega, grupu su činili i Sreta na gitari, Bora na bas gitari, i Cila na bubnjevima. Aktivni od samih početaka, dečki iz Pekinške patke svirali su gdje god su mogli. Prve zapaženije nastupe imali su 1978. na novosadskom BOOM festivalu, gdje su nastupili uz riječke Parafe, a 1979. skoro odnose pobjedu na subotičkom festivalu. Te iste godine snimaju svoj prvi album, kultni - "Plitka poezija", koji izlazi 1980. za Jugoton, nakon što ih je većina izdavača u bivšoj Jugoslaviji odbila, što je bila sudbina zajednička većini tadašnjih punk izvođača. Mada nisu bili jedni od prvih punk bendova na prostorima bivše Jugoslavije, njihov zvuk bio je u lokalnim, a moglo bi se reći i u širim muzičkim krugovima nešto potpuno novo i originalno. Pjesme su bile brze, poletne, sa zavidnom razinom energije, i neopisivom živošću koja je izbijala iz svake skladbe, počevši od njihovih antologjskih "Biti ružan, pametan i mlad", "Ja sam panker u sakou starom", Bela šljiva", do vjerojatno prve ska stvari na ovim prostorima "Skakadak", upotpunjene mahnitim obradama kao što je "Bila je tako lijepa". Ovo legendarno izdanje, ostalo je do današnjih dana jedno od najtraženijih izdanja sa ovih prostora, čak i kod kolekcionera sa drugih govornih područja... Premda je do drugog albuma prošlo nešto više od godine, došlo je do velike promjene u bendu. Odlaze Sreta i Bora, a zamjenjuju ih Bale na gitari i Mare na basu. Ta promjena rezultirala je između ostalog potpunim zaokretom u muzičkom smislu. Drugi (i pokazat će se, posljednji) album "Strah od monotonije" u muzičkom smislu bio je zapravo nevjerojatan zaokret, ne u pogledu kvalitete, jer je i on bio izvanredan. Kako i nazivi pjesama govore,npr. "Strah", "Monotonija", "Apatija", "Sive eminencije", album je u cjelosti protkan tamnim tonovima, vrlo sugestivan i tjeskoban. Ova promjena u velikoj mjeri zbunila je i fanove Pekinške patke, jer se iznenada od "najveselijeg" benda na svijetu pretvorila u suštu suprotnost, tako da je među njima bilo i nekog otpora prema novim stvarima. Bez obzira na to, i ovaj album zaslužuje počasno mjesto u povijesti rocka na ovim prostorima. Kako bi zvučao eventualni treći album "Patke", vjerojatno nikad nećemo saznati, jer ubrzo nakon drugog albuma Čonta je morao na odradu vojnog roka, koji je u to vrijeme trajao između 16 - 24 mjeseca, i bio je uzrok problemima mnogih bendova. Tijekom služenja roka, većina ostalih članova već je našla angažmane u drugim grupama, tako da do ponovnog okupljanja Pekinške patke nažalost nikad nije ni došlo, a u slijedećih 10-ak godina Čonta i Bale napuštaju zemlju i nastanjuju se preko "velike bare" |
- 19:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #
23.04.2006., nedjelja
evo....
|
evo bit če tu rječi i o počecima punka kod nas (tj. ex yuga) intervjua,biografija bendova poput pankrta,pekinške patke,termita,parafa......problem je malo u slikama,člancima al jebiga snalazim se tak da nebu problema.... |
- 14:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
PARAF su ako ne prvi, onda zasigurno najznačajniji band inicijalnog punk pokreta u Hrvatskoj. Nastali su 1976 u lučkom gradu Rijeci, i za to vrijeme bili su poprilično iznenađenje, senzacija i predmet čuđenja,ali isto tako i milicijskog progona. U to vrijeme glazbeno Hrvatska (i općenito ex. Jugoslavija) nije zaostajala za muzičkim pokretima u ostatku svijeta. Svoj prvi koncet Paraf su održali 31. prosinca 1976. na riječkom Belvederu. Nakon prvih nastupa po lokalnim srednjim školama, Parafi su 1977(otprilike 6 mjeseci nakon (ne)slavnog hapšenja Sex Pistolsa na Temzi) prašili u zagrebačkom Studentskom centru zajedno sa Pankrtima i Azrom. Serija odličnih koncerata nastavila se 1978 u Klubu zajednice Talijana, Circolu, pa u ljubljanskome Študentskom naselju, kao i u domaćoj, riječkoj Dvorani mladosti ponovno sa Pankrtima i Azrom, te Prljavim Kazalištem. U to vrijem ZKP RTV Ljubljana objavljuje im prvi singl - "Rijeka / Moj život je novi val". Slijedeće, 1979 godine zaokružuju jednu cjelinu djelovanja (nakon određenih problema sa izgledom naslovnice" izdavanjem svog prvog, antologijskog albuma, sjajnog naziva - " A dan je tako lijepo počeo…" Njihov prvi album obilježen je klasičnim, rudimentarnim punk rock zvukom sa klasicima kao što su "Na tragu", "Visoka tiraža" i "Crkve". Problemi sa izdavanjem albuma nisu prestali sa naslovnicom, nego su pod prijetnjom neizdavanja albuma bili prisiljeni mijenjati riječi "Narodne pjesme". Izlazak albuma označio je nažalost, nedugo poslije i odlazak čovjeka broj 1. Parafa, pjevača Valtera iz banda (i općenito iz muzičkog svijeta). Njegovim odlaskom Parafi rade popriličan stilski zaokret dolaskom ženskog vokala, Vim Cole, kao i Ritchieja sa klavijaturama. Dok odličan prvi singl "Fini dečko" sa novim vokalom nije previše odmicao od uobičajenog stila Parafa, drugi po redu album Parafa - "Izleti" predstavio je Parafe u poprilično drugačijem izdanju, s više melodioznijim pjesmama, koje su prelazile u pomalo mračnije, post-punk vode( što i nije bilo neuobičajeno za to vrijeme kako i vani, npr. Damned ili Siouxie and the Banshees, tako i kod nas – drugi album novosadske Pekinške patke). "Izlete" karakteriziraju pamtljive melodije sa finim izraženim klavijaturskim dionicama, i odličnim, pomalo sjetnim glasom Vim Cole i izvrsne pjesme kao što su "Javna kupatila" ili "Kao rane trešnje". Iako ovaj album više nije punk, posebno ne onakav klasični punk rock kakvog su svirali Parafi sa Valterom na čelu, svejedno ga smatram jednim od ponajboljih rock albuma u ex-yu. Nakon toga grupu napušta Ritchie, a na gitari ga zamjenjuje Tica iz ex. Termita koji uoči završetka trećeg albuma, "Zastava", nažalost umire. Umjesto njega dolazi Mladen Ilić, s kojim Parafi izdaju svoj treći, i posljednji album, i mada se nikada službeno nisu razišli, prestaju djelovati oko 1987. |
- 14:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
19.04.2006., srijeda
oi! od kuda,kako,zašto???
|
"Oi!" je ime dano podvrsti punk glazbe koje teži sjedinjenju punka sa radničkom-klasom "ulični nivo" sljedbeništva. Počeo je drugom polovicom 1977. godine, miješanjem stilova starijih punk grupa kao što su Clash i Ramones, ranijeg Britanskog rocka kao Rolling Stones i The Who, nogometna melodija, rock iz pubova, i Britanski glam rock grupe kao Slade i The Sweet. Glazba je gledana kao promoviranje jedinstva između punkera, skinhedsa i druge working class mladeži. Izvorno, stil je nazvan "streetpunk" (ulični punk) ili "reality-punk."(stvranost-punk) Nije bio do ranijih 1980. -ih kad je glazbeni novinar Garry Bushell označio pokret "Oi!", pretpostavlja se izvedeno iz pjesme Cockney Rejectsa - "Oi! Oi! Oi!". Originalne Oi grupe uključujući Cock Sparrer, Cockney Rejects, Angelic Upstarts, i Sham 69, premda su neki od njih godinama bili na sceni prije nego je riječ Oi! upotrebljavana za njihov stil muzike. Slijedili su ih Business, Last Resort, 4-Skins, Combat 84, Condemned 84, Infa-Riot, The Blood, The Oppressed i Anti-Heros. Zato jer su mnogi skinhedsi bili mnogi članovi rasističkih organizacija poput National Fronta, neke povijesti rock glazbe svrstavaju sve Oi! -e kao rasiste. Međutim, nijedan od izvornih street punk bendova nije bio POSEBICE rasist, i neki, poput Angelic Upstartsa(ranije ističu nacističke simbole poput ogrlica sa svastikom), su povezani sa lijevim krilom i pridruženi anti- rasist kampanji. Jedna jasna iznimka je Skrewdriver te kasnije još bendova. Raniji materijal grupe je nekad smatran klasičnim Oi -em, ali od sredine-1980 -e, Skrewdriver je vodio malu neo-Nazi rock scenu. Osim vodećeg pjevača Ian Stuart Donaldsona, grupa je imala drukčiju postavu od te kasnije 1970-e. Njihova glazba je bila prepoznatljivi Oi!, ali težili su udaljenju od punka općenito, povlašteni članovi "R.A.C." ("Rock Against Communism"(rock protiv komunizma) — reakcija na Rock Against Racism (rock protiv rasizma)). Članovi ranije inkarnacije Skrewdrivra su napomenuli da ne žele biti povezani sa Donaldson'sovom kasnijom verzijom. Mediji su povezivali Oi! sa politikom desnog krila od događaja 4. srpnja, 1981. u Hamborough Tavern u Southall, London, kad je koncert bendova Business, Last Resort i 4-Skins bio popraćen nasilnim sukobom između poveće bijele publike i lokalnog Azijskog stanovništva, koji su bacali vatrene bombe na tu krčmu. Međutim isplati se napisati da su posljedice to da su mnoge Oi! grupe polako osuđivane kao rasisti u svim oblicima, kao i kategorično uskraćivanje bilo kojih asocijacija s fašizmom. Nažalost ovo uskraćivanje povezano je sa bezobraznošču nekih quartersa sljedeće izdanje Strength Thru Oi kompilacije albuma u isto vrijeme. Njegov naslov izigrava Naci slogan (Strength Through Joy) a omot je uredio Nicky Crane, nazi aktivist koji je služio četverogodišnju zatvorsku kaznu za rasističko nasilje. Gary Bushell, koji je bio zaslužan za kritike albuma, tvrdio da je njegov naziv dosjetka na The Skids album Strength Through Joy. On je također poricao saznanje da je na albumu identitet skinhedsa dok nije bilo otkriveno od strane Daily Maila dva mjeseca kasnije. Bushell, koji je bio socijalist u to vrijeme, kasnije je napisao ironiju opredjeljenja daleko-desno u novinama koje "su jednom podupirale Mosley's Blackshirts, Mussolinijevu provalu Abyssinia, i ublaženje Hitlerovog desničarskog ustanak u World War Two." Oi! pokret ubrzo nakon što je izgubio brzinu kretanja u U.K.-u , Oi! scena je bila formirana svugdje u Europi, Japanu, i Sjevernoj Americi. U AMERICI, Oi! fenomen je uzrokovao pojavu Hardcore eksplozije ranih 1980-ih, posebice kod grupa kao što su Agnostic Front, Iron Cross,i S.S. Decontrol. Ipak slično i pod utjecajem Oi! -a (naročito u ranijim fazama), Hardcore se razjasnio da je svojstven za Američke srednje klase (radije od radničke klase) mode kako je utjecaj objavljivan. Sredinom 1990-ih, obnova interesa za Oi! glazbu je počela, kod nastajanja novih grupa i objavljivanjem još snimaka starijih grupa. S ovom obnovom došlo je do daljnjeg usklađivanja napora razdjeljivanja Oi!-a od rasizma. Noviji Oi! bandovi uključuju The Templars, Oxblood, Far From Finished, The Pug Uglies, The Wretched Ones, Those Unknown, The Bruisers, Bonecrusher, Brass Tacks, The Lager Lads, Oxymoron, Hard Skin , 9 lives.. (prijevod sa engleskog) |
- 11:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
......ime bloga govori sve....
tekstovi
-NARODNA PJESMA(originalna verzija) Lopovi ne kradu Ubice ne kolju Mulci ne siluju I krv ne liju Nijedne nema bolje od naše policije Lopove zatvaraju Ubice kažnjavaju Mulce miluju I rane zalivaju Nijedne nema bolje od naše policije Ličnu kartu imaš Zato šamar nemaš Tko zna zašto tako Završi brzo lako Nijedne nema bolje od naše policije -VISOKI PROPISI- Imam auto, skije i tršćanske trapke imam kolor TV i najbolji stereo hit Tatu i mamu - imam; Čuvare morala - imam; Dobivam obrok parola Po praznoga mozga glavi, mozga glavi… -ŽIVJELA JUGOSLAVIJA- Tuđe nećemo, Svoje ne damo, Živjela Jugoslavija, Živio SKJ-u. Ne dirajte se u naše stvari, Ostavite nas na miru! Mi volimo liniju-- Živjela Jugoslavija! Tuđe nećemo, Svoje ne damo, Živjela Jugoslavija, Živio SKJ-u. Ne dirajte se u naše stvari, Ostavite nas na miru! Mi volimo liniju- Živjela Jugoslavija - BTTI RUŽAN PAMETAN I MLAD- Ti si kao malo tko uvek zgodan i tip top za žene si pravi lav a ja sam ružan, pametan i mlad! I dok tebe jure tetke ja uzalud čuvam metke ti si uvek bio lep mene briga baš za sve! Ali to je prava stvar biti ružan, pametan i mlad ionako nema veze... - BOLJE DA NOSIM KRATKU KOSU - Kasno je za hard rock Umorni su Gillan i Plant Ubila ih velika lova Sveža krv je novi val. Bolje da nosim kratku kosu Bolje da nosim kratku kosu I slušam taj zvuk (Panketu na uvo). - PODERIMO ROCK - Ne mogu da slušam vise ovaj rock Krajnje je vreme za novi zvuk Glava mi je puna raznih idiota Želim samo pravu frku i pank. Mama, mama, mama, gotova je stvar Mama, mama, mama, biću panker ja Mama, mama, mama, samo da obučem Kratku krvatu, sako i bedž. O, poderimo rock... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||